Proteklih dva meseca kao što se i može videti iz arhiva nisam bio aktivan u kreiranju novih sadržaja. Radeći u jednoj velikoj kompaniji gde projekti niču kao pečurke, tražeći i realizujući privatne poslove za privatnu kompaniju, jer od nečeg se jelte mora i živeti, posvećujući pažnju voljenim osobama, da ne nabrajam dalje, uskratio sam sebi jedan od kako se ispostavlja krucijalnih parametara za pisanje kvalitetnog štiva, a to je naravno vreme.

Gomila realizovanih projekata osim finansijske valorizacije nosi sa sobom i brojna stečena iskustva koja u budućnosti koristite za stvaranje novih poslova iz kojih opet izvlačite finansijsku dobit i tako u nedogled. Sve to i nije tako loše dok vam se ne javi onaj nezgodan osećaj kada u bookmark bar-u gledate logotip svog bloga postavljen na prvo mesto sa leve strane, jer u nekom momentu nadali ste se da će vas to naterati da barem jednom dnevno otvorite svoj blog i napišete nešto korisno kako bi pomogli drugima da ne udaraju glavom u zidove kao što ste vi to morali, a opet u drugom momentu shvatite da vam trenutne obaveze i vreme ne dozvoljavaju da se nekoj novoj temi koja vam je na umu posvetite na pravi način. U pojedinim momentima bio sam u iskušenju da odustanem od svega, no ipak u poslednjem momentu shvatio sam da bih time samo sebi pokazao da nisam bio dovoljno uporan i istrajan u projektima koje sam sebi nametnuo. Dakle, eto mene posle duže vremena da bacim koje slovo o trenutnim projektima, načinu na koji funkcioniše digitalna Srbija van kruga dvojke, mojim  pogledima na marketing eksperte koji šire „Znanje“, mojim utiscima sa nekih konferencija kojima sam prisustvovao i slično.

Od bloga nisam odustao i iz nekoliko drugih razloga. Prvi drugi razlog zašto je blog i dalje živ jeste zato što mi je trebao hosting server za development sajtova koje trenutno realizujem. Drugi treći razlog jeste taj što mi je malo muka od raznih eksperata koji su nenaučeni počeli da uče druge pa bih ovde na mom parčetu internet neba želeo da se javno priupitam kuda nas takav sled događaja može odvesti. Treći odnosno četvrti razlog je taj što neki buntovnik u meni koji eto posle toliko godina nije prihvatio da umre zahteva da mu se dozvoli da i on kaže neku o celokupnoj situaciji, pa eto gde bolje da mu se dozvoli nego ovde na blogu za koji je upitan broj poseta.

Govori uvek istinu i nikada nećeš morati da pamtiš šta si govorio!

Zasigurno znam da će veliku većinu ljudi koji čitaju ovaj tekst najviše zapravo zanimati kako to u realnosti izgleda agencijski život van kruga dvojke. Hajde da ne budem teatralan niti poetičan, ali ipak da se poslužim rečima Ljube Zemunca: TUGA, ČEMER, JAD. Znam da će i neki ljudi iz branše pomalo likovati kad pročitaju ove moje reči misleći da su napravili pravi korak time što operišu po Beogradu (vidi mene, opet se izražavam kriminalno) no moj je stav da smo svi jednako u istom problemu sa tom razlikom što oni koji su bliže centrima gde ordinira novac imaju malo bolje startne pozicije ali i mnogo više krokodila u bari (ne nisam gledao krimiće, jednostavno tako se zalomilo jer tekst kucam iz glave).

Drago mi je da i dalje u našoj državi postoje konglomerati, velike kompanije kojima neke agencije u pokušaju uzmu debele novce prodajući im priče o brand awerness-u, lead-ovima i ostalim baljezgarijama koje su u modernom svetu marketinga uzele maha. U Srbiji van kruga dvojke, pogotovu u ruralnim delovima takve stvari odavno ne prolaze. Koliko god vi bili isfrustrirani time što nekom nepismenom čoveku koji eto igrom slučaja vozi automobil vredniji od vaše višegodišnje zarade pokušavate da objasnite na koji način možete da pomognete njegovom biznisu da se razvija u pravom smeru i omogućite mu da po bagatelnim cenama digitalizuje svoj biznis na vreme i zauzme pozicije koje će kasnije kada svi shvate o čemu se radi biti teško držati, morate stalno imati u vidu da živite u državi koja je odavno propala, ali svi to odbijaju da prihvate. No opet realnost je takva da taj polupismeni svet koji je za vreme tranzicije imao petlju da krene u privatne biznise sada vama daje zadatke kojima vi pomažete njima da budu tu gde jesu. Ono što mnogi ljudi ne mogu da shvate je i način na koji ti ljudi prihvataju vaše ideje.

Šta ako vam kažem da je vintage marketinški izraz za prodaju starudije po visokim cenama?

Brand Awerness, šta je to bajo moj? Konverzija? Eee, rođeni nemoj da mi se psuješ tim tvojim jezikom. Ja bi da budem prvi na Google-u kad god neko ukuca naziv robe koju prodajem i to da platim do 50eur jednokratno. Ali znate gospodine Google ne funkcioniše više na taj način, postoje sofisticirani algoritmi koji rangiraju vaš sajt na osnovu raznih kriterijuma. Alo mali, jesam ti ja lepo rekao da se ne psuješ tim tvojim jezikom, nego reci ti meni lepo koliko će to mene da košta da ja budem trajno zakucan kao prvi. I tako u nedogled, prvo gomila vremena odleti na edukaciju onih ljudi koji vas nisu u startu najurili kao već viđene prevarante, zatim gomila vremena gubi se na skici gde će klijent da vidi kako to izgleda, pa ipak ako mu se dopadne, znate on je pitao nekog rođaka koji mu je rekao da to ima u Čačku za duplo manje para i tako dok jedna strana ne izgubi živce. Meni su na primer prilično smešni likovi koji govore o nekakvom ledenom dobu za agencije, propadanju svega i slično. Van kruga dvojke (namerno vas iritiram ovim izrazom) ledeno doba traje već godinama i mi smo se na njega nekako navikli. Neka zima počisti i iskristališe situaciju na tržištu, nemam ništa protiv.

Mnogi ljudi koji se bave ovim poslom davno bi odustali, no ja sam ipak stanovišta da kvalitet pobeđuje i da vreme gde će taj kriterijum odabira agencije za realizaciju digitalnih poslova igrati glavnu ulogu, tek dolazi. Srbija naravno kao i u svemu drugom zaostaje za modernim državama, kod nas se tek otvaraju shoping mol-ovi dok se u Americi oni masovno zatvaraju. Trend novonastalih digitalnih agencija za IT i marketing usluge nešto je novo kod nas i svi koji su osetili da tu ima lakog novca pohrlili su da otmu svoj deo kolača. Bojim se da će većina njih dići ruke posle jako kratkog vremena shvativši da se u ovom poslu isplati samo rad koji klijentima donosi rezultate u vidu pospešenja prodaje.

Prateći novosti na društvenim mrežama, gledam ponekad neke bisere nekih naših agencija koje važe za velike i sa nevericom gledam šta su uspeli da plasiraju pojedinim kompanijama kao uspešne kampanje. Učlanio sam se u razne grupe marketinških stručnjaka, marketing zajednice na raznim društvenim mrežama i prateći objave ljudi došao sam do zaključaka koje ću navesti ispod.

Marketing scenu u Srbiji ja bih podelio na:

  1. Fosile – U ovu grupu bih smestio sve likove koji su pohrlili ka delovima gde doseže marketing pod državnim okriljem. Uglavnom se radi o komunustički nastrojenim personama koji misle da mnogo znaju, drže se svojih malih koktel večeri, prave neke manje konferencije malog ili nikakvog značaja, okrugle stolove, panele. To su tipovi koji realno snose veliki deo odgovornosti za trenutni kolaps u celokupnoj marketing sferi Srbije.
  2. Priučenjake – U ovu grupu smeštam ljude koji su u poslednjih nekoliko godina uzeli štivo u ruke (neki pravo, neki pogrešno) i počeli da se obrazuju i kreću u nekom smeru. Problem u ovoj grupi čine ljudi koji su eto tako priučeni počeli da uče i druge pri čemu ih ne mogu kriviti jer sve što oni žele jeste valorizacija uloženog vremena u učenje kroz prenošenje tog učenja drugima. Problem koji ja imam sa ovom grupom je što oni sami biraju štivo i za kratak period, gde velika većina njih ima prazan rezime počinje da se naziva ekspertima, stručnjacima i sličnim nazivima. Možda je moj problem što sam rođen u vreme kada je reč ekspert, stručnjak i doktor zaista nosila određenu težinu i značaj.
  3. Učenjake koji ćute – Ovo mi je na neki način omiljena grupa marketera koja zaista zna puno toga ali ništa vam neće reći osim ako niste po meri njihovog senzibiliteta. Dakle to je neka grupa ljudi koji jednostavno nemaju vremena za gubljenje i poštujući svoje vreme uskraćuju sebe praznih konverzacija.
  4. Prevarante – U ovu grupu ljudi svrstavam sve one ljude koji sebe nazivaju marketerima a realno pojma o materiji nemaju, imaju neko elementarno znanje u domenu informacionih tehnologija i naučili su kako da dobrom pričom unovče svoje sposobnosti kroz maliciozne radnje.
  5. Automatičare ili Kliktaše – Jedna slatka skupina ljudi koji programiraju, reklamiraju, analiziraju klikovima miša.

IT scena u Srbiji može se podeliti na:

  1. Programerske kuće podobne trenutnim vlastima
  2. Programerske kuće nepodobne trenutnim vlastima
  3. Programerske kuće u Srbiji koje rade isključivo van Srbije
  4. Lokalne programere mučenike koji su se davno prevarili i kreirali neki ERP Frankenštajn koji su godinama prilagođavali i prilagođavaju državnim zakonskim regulativama za sitne novce malih kompanija
  5. Velike distributivne lance prodaje IT robe
  6. Male mučeničke radnje i servise koji su na aparatima za veštačko održavanje u životu

Naravno sad bih ja ovde trebao da stavim neki rezime napisanog teksta ili da iz svega izvučem neki zaključak. Verovali ili ne, nema se za to vremena. Ostavljam nekim drugim ljudima da prodiskutuju o mojim pogledima. Over & out.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here